Nije sve tako sivo

Nije sve tako sivo

...

11.01.2017.

NEK PODNESU JER PODNOSIM, NEK OPROSTE JER OPROSTIM

Prođu sprodovi i svatovi dok se duša s dušom pomiri
Moraju proć' nemiri u tintari da srce pobjedi jer nismo nikad svakom pravedni.
Nek oproste jer oprostim, što vjetar otpuše, rijeka odnosi ...

Što vjetar otpuše, rijeka odnosi
ja želim ti i nadam se da dobro si
Tamo gdje te ostavim
ko biciklo te naslonim, Amsterdam

https://www.youtube.com/watch?v=Pz_ndydgNro

25.02.2014.

" Danas se osjećam bolje, danas mi sunce s'ja ... "

Danas sam imao čudnu želju. Želio sam da prošetam gradom držeći djevojku za ruku. Ali ne tek tako eto reda radi da je držim za ruku. Već onako ponosno, nježno i čvrsto u isto vrijeme. I ne bilo kakvu djevojku, nego jednu posebnu. Sunčan dan je bio, baš lijepo vrijeme. To mi je mamilo osmijeh na lice, ali samo polovično. Za potpun osmijeh je trebalo samo malo više od samog sunčanog dana.
- Želio sam proći punom ulicom raspoloženih ljudi i ne primjetiti haman nikoga radi osobe sa kojom hvatam onih par istih koraka. Pa onda sjesti u baštu krcatog kafića ili na klupu u nekom parku i pričati dok nas ne zabole žvačni mišići. Samo pričati, ništa više. To je sve što mi treba. Nikakvi izlivi ljubavi, ništa posebno. Zafali insanu normalnog razgovora. I saam sam čudan insan.
Inače nemam snage a ni volje da sa svakim pričam. To se uglavnom odnosi na osobe sa kojima nisam previše vezan. Više ih volim volim slušati, i ako baš ali baš baš moram dati komentar ili savjet onda to i uradim.
Danas sam bio posebno raspoložen, bez posebnog razloga. Čudno. Najgore je što sam većinu dana proveo u zatvorem prostoru sa drugom dizajući sirovo željezo. Nabijajući nekakve mišiće i gledajući kroz prozor na sunce i prolaznike koji kao bez tereta u nekom posebnom ritmu lete a vedrina se prosipa čak i iz džepova.


23.02.2014.

Vikend

Vikend najbolje prođe kada je proveden sa familijom. Danas svi živimo neki brzi život, pa od posla i obaveza više se nema vremena kao prije za izleta na planinu, roštilja, okupljanja bez posebnog povoda. Ja sam navikao još kao mali da barem jednom mjesečno se okupimo i razbacimo roštilj na jednoj od naših planina. Ali unazad evo već 5 - 6 godina smo stali sa time. Svi su se zabavili samo oko svoje porodice. Sve je manje ovog familijarnog druženja. I primjetio sam da to nije samo kod mene tako. Mlađima je sve više u cilju da naveče izađu u neku dobru diskoteku ili kafić da se nacugaju, nego da se organizuju pa negdje u prirodi razbace roštilj ili naprave neki dernek u kući/stanu.
Kako god, opet je meni najljepše sa familijom provesti vikend. Čak i one teške političke teme mi lakše padaju. Ne mogu da vjerujem da mi čak i one mogu biti interesantne. Sa svojim rođacima imam takav odnos da mogu pričati i problemima sa djevojkom. Svi su prošli put kojim sada ja koračam. Ali bukvalno isti put i znam od koga uvijek mogu tražiti dobar savjet. Šteta što su se neki članovi familije udaljili radi gluposti i što se sve manje okupljamo onako čisto da zajedno provedemo vikend. Stvarno šteta, a ja sam baš veliki zaljubljenik održavanja tih porodičnih odnosa.


Stariji postovi